Početci Straže u Hrvatskoj
Počasna je straža na hrvatsko tlo stigla nedugo nakon njenog osnutka u Francuskoj. Djelovanje Straže u Hrvatskoj započelo je pod vodstvom franjevaca trećoredaca glagoljaša. Sa Stražom se fra Stanko Dujmović susreo u Rimu pohađajući crkvu u kojoj je bila podignuta nadbratovština Počasne straže za Italiju. Zajedno s velikim mnoštvom vjernika imao je priliku sudjelovati u javnim pobožnostima Počasne straže, stoga je bio potaknut da s istom pobožnošću upozna i svoj hrvatski narod. Nedugo nakon što je donio Stražu na prostore Lijepe naše uredio je prvo izdanje priručnika za Stražu na hrvatskom jeziku.
Prva bratovština Počasne straže u Hrvatskoj osnovana je na otoku Krku 1896. godine, na svetkovinu Srca Isusova. S dopuštenjem poglavara sastavljena su prva pravila koja je prihvatio i potvrdio tadašnji krčki biskup, sluga Božji dr. Antun Mahnić (postupak za njegovo proglašenje blaženim otvoren je 2013. godine). Puk je s oduševljenjem dočekao novu pobožnost. Biskup je Mahnić htio osobno predvoditi obred uspostavljanja bratovštine. Blagoslovio je sliku satnika Počasne straže i održao prvo javno obećanje članova. Odmah se upisalo mnoštvo stražara.
Straža je potom svoj centar premjestila u Zagreb prilikom osnivanja franjevačkog samostana na Ksaveru. Zagreb je kao središte hrvatskog naroda pružao više mogućnosti za širenje ove pobožnosti. Stoga je papa Pio XI. prihvatio molbu franjevaca i posebnim apostolskim pismom od 6. veljače 1928. godine uzdigao Počasnu stražu na razinu nadbratovštine za cijelu tadašnju Jugoslaviju. Njoj su pridružene i manje postojeće bratovštine iz Osijeka i Varaždina te je počeo još zauzetiji rad na promicanju udruženja. Nadbratovština je također nudila mogućnost slanja posebnog izaslanika Počasne straže u manja mjesta po domovini kako bi se vjernici bolje upoznali sa ciljem i svrhom udruženja. Izaslanik bi održao predavanje o Straži, predvodio svetu misu i upis novih članova.
Vjesnik je bio glasilo koje je obavješćivalo i povezivalo sve stražare, a izlazio je u razdoblju od 10 godina. Kada je 1931. izašlo prvo izdanje Vjesnika Počasne straže, ona se već bila ukorijenila na našim prostorima u više od 90 naselja. Tom su prigodom urednici zapisali:
Danas nadbratovština broji 3348 članova. Ako pomnožimo 3348 s 365 dana, imamo svotu od 1 222 020 sati; vrijeme u koje njezini vrijedni članovi i članice svaki dan kroz godinu žive uz Isusa uz lozinku: ‘Slava, ljubav i naknada Presvetom Srcu Isusovu!’ Golema je ovo naknada za tolike grijehe.
Tekstovi iz tog razoblja svjedoče o gorljivom duhu pobožnosti članova i upravitelja Počasne Straže, a neki će od njih biti povremeno objavljivani i u sadašnjem Glasniku Počasne straže. Uredništvo je tada razvilo bogatu korespodenciju s članovima koji su često slali izvještaje i fotografije stražarskih aktivnosti iz svojih župa. Glasilo se obraćalo svim skupinama stražara: svećenicima, redovnicama, majkama i očevima, katoličkim učiteljicama, hrvatskom iseljeništvu te značajanom broju malih stražara. Vjesnik je izlazio od 1931. do 1941. kada se uslijed ratnih okolnosti počinje gasiti sva djelatnost Počasne straže na našim prostorima.
Hrvatski blaženici stražari
Hrvatska se Straža ponosi i s dvoje stražara blaženika, a to su blaženi Alojzije Stepinac i blažena Marija Propetog Petković.
Kardinal je Stepinac bio poznat kao štovatelj Srca Isusova, a Straži je pristupio 1944. godine odlučivši prvine dana posvetiti Bogu kao počasni stražar u satu od 5 do 6. Još se i danas među dragocjenom kardinalovom ostavštinom čuva njegova pristupnica u Počasnu stražu.
Blažena je Marija Petković još prije osnutka svoje Družbe Kćeri Milosrđa bila voditeljica Počasne straže u svom rodnom Blatu na Korčuli. Nakon osnutka Družbe na njezin je poticaj otvoren i centar Počasne straže u kući matici Družbe u Blatu. Članovi su iskazivali veliko štovanje euharistijskom Isusu dajući mu nakanadu za grijehe i uvrede nanesene njegovom Presvetom Srcu.
Povratak Straže
Nakon mnogo godina Počasna se straža ponovno počela dizati iz mjesta Lasinja koje je bilo uništeno tijekom domovinskog rata. Obnova je ove pobožnosti započela upoznavanjem vlč. Stjepana Bradice, tadašnjeg lasinjskog župnika s Družbom Kćeri Srca Isusova u Rimu. Velečasni se Bradica u Počasnu stražu učlanio kod sestara u Rimu te je tamo prigodom javnog obećanja primio svoju medaljicu. Imao je priliku pogledati satnike Počasne straže koji se čuvaju u samostanu. Zapanjio ga je broj upisanih hrvatskih imena na koje je naišao, što je bila potkrjepa duboke ukorjenjenosti Straže u našem narodu. Pri povratku u Lasinju i sam je od 1995. godine počeo učlanjivati nove stražare te slati popis u rimski centar Straže koji još i danas djeluje pri samostanu Kćeri Srca Isusova. U međuvremenu je Providnost 2007. godine ovu Družbu dovela i u Hrvatsku. Budući da je karizmi Kćeri Srca Isusova vlastito širenje pobožnosti Srcu Isusovu, u samostanskoj je crkvi u Lasinji započelo djelovanje novoga centra Počasne straže. Tu se tri puta godišnje organiziraju javna okupljanja stražara s prigodnim programom na:
• Presveto Srce Isusovo, glavnu stražarsku svetkovinu
• Svetkovinu Krista Kralja, veliko godišnje okupljanje stražara kojemu prethodi duhovni nagovor
• 27.2. blagdan bl. Marije od Isusa, prve promicateljice Počasne straže i utemeljiteljice Monaške Kongregacije Kćeri Srca Isusova
Počasna straža kontinuirano raste brojem članova na radost i utjehu Presvetom Srcu. Među njima nalazimo članove raznih uzrasta i staleža: od djece, mladih, očeva i majki do svećenika, redovnika i redovnica različitih zajednica. Redovnici su oduvijek činili značajan broj u Straži, a tako i danas. Prijavnice pristižu iz svih djelova Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Hrvata raseljenih u dijaspori. To nam svjedoči da je Počasna straža uistinu djelo Duha Svetoga te je jednako aktualna i primjenjiva i za naše vrijeme. Pojedini su članovi, zahvaćeni apostolskim žarom, aktivno prionuli uz Počasnu stražu kroz promicanje udruženja. Vjernici privučeni Srcem Isusovim javljaju se i sa svojim dojmovima:
Nisam ranije znala za Počasnu stražu, a u molitvi me uvijek najsnažnije vuče Srce Isusovo i Marijino. Dirnulo me kako me Isus vodi sve bliže svom Presvetom Srcu, a ovom ću ga pobožnošću sigurno svakim danom ljubiti sve više, razveseljavati ga i tješiti.
Danas sam pročitala samo djelić Glasnika i prelistala i privukao me naslov o Počasnoj straži. Zamolila bih Vas savjete o satu Počasne straže jer bih željela postati počasni stražar.
Sam čin javnog obećanja za mene je bio neopisiv: mir, sreća i neizreciva radost. Gospa i Isus su me doveli do toga. Pripremala sam se za taj čin moleći 30 dana sa Srcem Isusovim. Nadam se da će Straža i dalje rasti jer su vremena takva da trebamo stražara, molitve i ljubavi jednih za druge.
SAMOSTANSKA CRKVA SRCA ISUSOVA – LASINJA
Samostanska je crkva Srca Isusova u Lasinji otvorena za cjelodnevno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Stražarima i ostalim vjernicima nudi se mogućnost i cjelonoćnog klanjanja svaku posljednju subotu u mjesecu. Sveta misa za redovnička zvanja slavi se svakog prvog četvrtka u mjesecu u 20 sati, a sveta misa za svećenička zvanja svakog prvog petka u mjesecu u 16 i 30 sati. Molitveni se red održava prema samostanskom rasporedu.
