Isus sv. Margareti Mariji Alacoque

Značajnije je štovanje Presvetoga Srca Isusova u Crkvi započelo nakon objava jednoj skrovitoj redovnici Margareti Mariji Alacoque u Paray le Monialu u Francuskoj u 17. stoljeću. Ona je bila izabrana od Boga da svijetu otkrije i promiče pobožnost Presvetom Srcu Isusovu. Međutim, ova je pobožnost svoj potpuni procvat doživjela tek tijekom 19. stoljeća, zadržavši svoj značaj i aktualnost sve do naših dana.

Svetište Srca Isusova u Paray-le-Monialu
(kapelica objave Srca Isusova sv. Margareti Mariji) ujedno je i glavni centar Počasne straže!

Prva od tri velike objave Srca Isusova sv. Margareti Mariji dogodila se na blagdan sv. Ivana evanđelista, 27. prosinca 1673. Na taj je isti dan, samo 353 godine ranije, sv. Gertruda u jednoj viziji shvatila zašto nam ljubljeni učenik u evanđelju nije ništa rekao o otkucajima Isusova Srca koje je slušao na posljednjoj večeri. Naime, Bog je to želio sačuvati za kasnija vremena koja će doći, kada svijet počne hladnjeti u ljubavi.

To je bio prvi put da je Gospodin otkrio Margareti Mariji svoje Srce. Dugo je počivala na njegovim božanskim grudima gdje joj je otkrio divote svoje ljubavi i neizrecive tajne Srca. Tada ju je Isus prozvao ljubljenom učenicom svoga Presvetoga Srca.

Isus više nije mogao u sebi zadržati goruće plamenove ljubavi koja želi spasiti sve ljude. Otužno ga je stanje svijeta nagnalo da nam objavi svoje Srce. Želio je otopiti hladnoću mnogih kršćana. To je bio smisao i glavna poruka prvoga ukazanja. Gospodin je nastavio pokazivati svoje Srce Margareti Mariji svakog prvog petka u mjesecu pridružujući je bolima njegova Srca, kao zalog zaručničke ljubavi.

Drugoj se objavi ne zna točan datum, ali zasigurno je bila 1674. godine. Nakon što je Isus svojoj službenici u prvoj objavi pokazao pravi temelj nove pobožnosti: svoju ljubav koju više nije mogao zadržati u Srcu, sada joj otkriva ono što će karakterizirati tu pobožnost. Ta će pobožnost biti počasna naknada i pomirnica za zločine svijeta, utjeha za njegovo napušteno Srce. Isus će pozvati izabrane duše da svojom ljubavlju podno oltara nadoknađuju pomanjkanje počasti hladnog i ravnodušnog mnoštva.

Naš se Gospodin ne obraća samo sv. Margareti Mariji nego i svim pobožnim dušama kada govori: Barem me ti, koliko budeš mogla, utješi nadoknađujući njihovu nezahvalnost. No, Margareta M. se na taj Isusov poziv počela opravdavati svojom nedostatnošću, stoga joj je Isus dao jedan toliko žarki plamen iz svoga Srca da je mislila da je potpuno izgorjela u njemu. To je divna slika onoga što će ova nova pobožnost učiniti u Crkvi: slika sveopćeg zagrijavanja srdaca.

Gospodin je tada od nje zatražio dvije stvari. Prvo, da se pričesti svakog prvog petka u mjesecu kako bi mu tako dala počasnu naknadu. Drugo, da se svakoga četvrtka ustaje u 11 sati i daje naknadu za grijehe svijeta. Također je trebala tješiti njegovo Srce zbog sveopće napuštenosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu tijekom vjekova. Malodušnost apostola u Maslinskom vrtu bila je tek slabi nagovještaj toga.

Treća i posljednja od velikih objava Presvetoga Srca Isusova zauzela je mjesto 16. lipnja 1675. godine. Štovanje koje je Isus zatražio od Margarete Marije do sada je bilo privatno, ali je došao čas kad ju je počeo uvoditi u njezino veliko javno poslanje.

Nalazimo se, dakle, u osmini Tijelova. Blaženica je na koljenima uz svetohranište kad joj se iznenada ukazao Gospodin. Ponovno joj otkriva svoje Srce, goruću ljubav koju ima prema ljudima i njihov hladan uzvrat. Zatražio je da se u Crkvi uspostavi poseban blagdan u čast njegovog Srca kao naknadu za nedostojnosti koje je primio u sakramentu svoje ljubavi dok je bio izložen na oltarima.

Da bi ostvarila to poslanje, Gospodin ju je uputio na svoga slugu isusovca p. Klaudija de la Colombièra, kojeg je upravo radi toga postavio ispovjednikom samostana. Margareta Marija se obratila p. Klaudiju povjerivši mu sve, kao što je to učinila i poslije prve dvije objave. Nakon molitve i pomnog ispitivanja, p. Klaudije je zaključio da objave dolaze s neba.

U petak nakon osmine Tijelova, na dan koji je Gospodin izabrao za novi blagdan, Margareta Marija se posvetila njegovom Srcu. Njezin je primjer slijedio i njezin duhovnik p. Klaudije de la Colombière. Božansko je Srce od jedne redovnice i svećenika primilo prvine klanjanja koje će mu uskoro dati čovječanstvo. Kasnije je na taj dan u Crkvi uspostavljena svetkovina Presvetog Srca Isusova.

Crkva je uvidjela istinitost viđenja sv. Margarete Marije proglasivši ih autentičnima. Po njezinu se primjeru i cijela Crkva počela klanjati Presvetom Srcu. S pravom je posljednja velika objava ostala poznatija od ostalih jer se tu nalazi sve ono što se tiče pobožnosti božanskom Srcu Isusovu:

POČELO: Božja ljubav koja se prelijeva.
CILJ: dati Bogu štovanje naknadom, tješenjem i priznanjem svojih grijeha.
OBILJEŽJE: javna pobožnost.
UČINCI: novi izljev božanske ljubavi na Crkvu, a posebno na pobožne duše koje će je promicati i biti njezini apostoli.

Svetica je za života imala predosjećaj da će njezin život biti kratak te da neće vidjeti konačnu pobjedu Srca Isusova, ali joj je Učitelj objavio da će red Marijina Pohođenja kojem je pripadala imati nasljednice koje će nastaviti njezin apostolat. I doista, u jednom se od samostana istoga reda 13. ožujka 1863., godinu dana uoči beatifikacije Margarete Marije, rodilo jedno skromno Udruženje čije čudesno rasprostranjenje nitko nije očekivao. Riječ je o djelu Počasne straže koje je imalo u vidu jedno posebno poslanje: svima učiniti poznatim i pristupačnim pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istovremeno odgovarajući na želje i poticaje našega Gospodina iskazane sv. Margareti Mariji. Ono što je ona započela, Straža je nastavila, ali u svom posebnom obliku.