Kalvarija
Počasna straža i njezino službeno osnivanje sežu od 1863. godine. Ipak, osnovna misao koja je vodila njezin nastanak stara je koliko i sućutna ljubav prema Isusu Kristu na križu.
Polazište Počasne straže je na Kalvariji. U trenutcima dok se odvijala drama našega spasenja ispod Isusova su križa, kao i danas u svijetu, bdjele dvije straže. Jedna vođena ljubavlju, druga mržnjom. Ta ga je neprijateljska straža izrugivala i prijezirno vrijeđala. Nakon što su ga razapeli, sjedeći ondje čuvahu ga (Mt 27, 36).
Uz Raspetoga je također ostala i nekolicina njegovih najvjernijih. Oni su iz neposredne blizine bdijeli u ljubavi i klanjanju. To su bili Presveta Djevica Marija, sv. Ivan i sv. Marija Magdalena. Bilo ih je, dakle, troje koji su vjerno držali stražu. Do kraja su ostali uz Isusa te mu tijekom tri sata muke i raspeća donijeli neusporedivu utjehu.
Iznad Isusove je glave visio natpis kojim je proglašen Kraljem te je tako s prijestolja križa i s trnovom krunom započeo svoje kraljevanje. U čast njegova kraljevskoga dostojanstva ovu hrabru i odanu stražu nazivamo prva počasna straža Kalvarije. Oni su kao nagradu za svoju vjernost primili povlasticu svjedočiti otvaranju Svetišta nad svetištem: Presvetoga Srca Isusova.
Iz rane njegovog Srca rođena je Crkva, čiji su prvi predstavnici na Kalvariji bili upravo Blažena Djevica Marija, sv. Ivan i sv. Marija Magdalena. Budući da je Isus tada već bio umro, oni su Vječnom Ocu prinijeli prvine predragocjene krvi i vode. Počasna straža i danas nastavlja prinos ove uzvišene žrtve, započet na Kalvariji. U nasljeđe joj je darovan kalež novoga Saveza, neiscrpno blago za spasenje čovječanstva.
Euharistija
Srce je Isusovo na Kalvariji bilo vidljivo ranjeno kopljem, a nevidljivo ljudskim grijesima, zaboravom i nezahvalnošću. Od Posljednje večere pa sve do naših dana to isto živo Srce nalazimo u Euharistiji. Sâm nam je Gospodin to rekao stoga vjerujemo: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje! (Mt 26, 26)
Ovaj je vrhovni dar Isusove ljubavi bio i ostao premalo cijenjen pa ne iznenađuje što se Gospodin upravo na to više puta požalio svojim najbližim prijateljima. Među tim povlaštenim dušama nalazimo i sv. Margaretu Mariju Alcoque kojoj je rekao: Žarko žeđam biti čašćen i ljubljen u sakramentu svoje ljubavi.
Prisutan u svetohraništima diljem svijeta u brojnim crkvama on ostaje sam, zaboravljen i zanemaren ili pak izrugan i obeščašćen. Tek se nekolicina sjeti posjetiti ga, tješiti i nadoknaditi te nemare i uvrede svojom prisutnošću i ljubavlju. Tu je, dakle, njegova ljubav i dalje na nevidljiv način ranjavana.
Što učiniti kako bi Srce Isusovo bilo trajno okruženo onima koja ga ljube, utješeno u svako vrijeme i na svakom mjestu? Kako mu uzvratiti ljubav za ljubav, dati slavu koja mu je uskraćena i zalječiti rane što su mu ih grijesi zadali?
Moja svakodnevica
Ljubav je u svojoj domišljatosti pronašla odgovore na ova pitanja i ponudila način koji u sebi sve to obuhvaća. Rodila se ideja o Počasnoj straži. Utemeljena na Kalvariji i Euharistiji njezine su osnovne misli:
nastaviti u današnje vrijeme veliko bdijenje prvih triju Isusovih tješitelja s Kalvarije sve do kraja vremena
po uzoru na prvu počasnu stražu s Kalvarije dati mu slavu, ljubav i naknadu u svojoj svakodnevici, poglavito tijekom jednog stalnog sata u danu, izabranog sata straže
u satu straže, tijekom svojih uobičajenih dužnosti, sjetiti se Isusa stvarno prisutnog u Euharistiji i srcem bdijeti uz njega
prinositi predragocjenu krv i vodu potekle iz božanskog Srca
Kako bi se lakše ostvarila ova pobožna ideja izrađen je Satnik koji vizualno prikazuje smisao Straže. Brojni se stražari diljem svijeta iz sata u sat izmjenjuju uz euharistijsko Srce Isusovo te ono tako biva tješeno na svakom mjestu i u svako vrijeme. Zajedno ujedinjeni, stražari daju trajno svjedočanstvo ljubavi i odanosti Kristu Kralju ljubavi.