Sat straže

Počasna je straža nastala u podnožju križa, a nastavlja se u podnožju oltara. Svakoga se trenutka nastavlja ono otajstveno probadanje Isusova Srca zbog mnoštva grijeha koji se čine, zato se nastavlja i naknada Počasne straže pred Euharistijom – živim Srcem Isusovim. To je glavna misao Počasne straže: nadoknađivati i tako tješiti Presveto Srce Isusovo ranjeno grijesima svijeta. Divno je to poslanje da nadoknadimo Bogu zbog grijeha i da pokorom uspostavimo narušeni red (papa Pio IX.). Posebnost se udruženja Počasne straže sastoji u njenoj neprekinutoj službi koju joj omogućuje veliki broj članova diljem svijeta. Isto vrijedi i za njezinu službu nakande – ona je trajna. Presveto se Srce Isusovo neprestano vrijeđa, a Počasna straža neprestano nadoknađuje. Stražari, koliko im je god moguće, u svom satu nastoje naknadom zaliječiti ranu Presvetoga Srca Isusova, odnosno popraviti štetu nanesenu neizmjernoj Ljubavi. Sat straže također može biti izvrsno sredstvo naknade za izgubljeno vrijeme. Koliko smo puta loše iskoristili od Boga dano nam vrijeme ili još gore, upotrebljavali ga za zlo. Koliko smo puta bili lijeni i nemarni za duhovnu stvarnost boraveći u tami i neredu… Vrijeme je velik Božji dar namijenjen stjecanju spasenja, zato je sat straže nova, svagdašnja prilika tijekom koje možemo sadašnjom revnošću nadoknaditi prošle propuste.

U satu straže Isus kroz ranu Presvetoga Srca rasiplje zrake čistoga svjetla na duše svojih stražara. Te nas zrake prosvjetljuju i uzdižu u visine s kojih vidimo svijet u pravome svjetlu. U njemu otkrivamo prolaznost i ništavilo svjetovnih ponuda, njegovih naslada i zamamnosti, ali ujedno i neprolaznu vrijednost onoga Božjega, nadnaravnog i vječnog… Kada jednom kušamo ove blagodati, spontano započinjemo produživati slatku službu bdijenja i izvan odabranog sata. Počinjemo tada živjeti darovano vrijeme u bliskom i ugodnom razgovoru s Bogom. Zrake ljubavi Srca Isusova pomalo otapaju hladnoću naših srdaca. Ostajući pod njihovim djelovanjem, srce nam se sve više ražaruje za život u skladu s Božjom voljom i našim dužnostima. Iz sata straže sada možemo izići rasvjetljenog razuma i gorućeg srca, poput Mojsija nakon razgovora s Bogom. Licem je odražavao slavu Božju te je osnažen milošću dao porušiti sve idole koje su Izraelci bili podignuli. Sat nam straže pomaže da lakše prepoznamo i iskorijenimo idole u našim životima. Presveto Srce će nam osnažiti volju i rasvjetliti razum jer smo u njegovom sjaju prebivali cijeli jedan sat!

Molitva je iznimno važan i nezamjenjivi dio dana svakog istinskog vjernika budući da je ona sredstvo našega posvećenja i spasenja. Ona je poluga koja nas odvaja od grijeha. Stranice Svetoga pisma prepune su molitvenih primjera i poticaja na molitvu. I sami su Psalmi tekli s usana našega Gospodina tijekom njegova zemaljskoga života, sve do posljednjega daha na križu: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! Isus je molitvi posvećivao veliki dio svoga vremena i života ostavivši nam primjer da ga nasljedujemo. Sat je straže zato ujedno i sat molitve u užem i širem smislu te riječi. Možemo ga odrediti za osobnu molitvu (svakodnevna sv. misa, Časoslov, krunica, vrijeme za osobnu pobožnost itd…) ili trenutni posao pretočiti u molitvu. U izabranom satu sve biva dodatno pomazano krvlju i vodom Kristova boka budući da se mjesto straže svakog stražara nalazi podno Kristova križa. Sve je dodatno očišćeno, obogaćeno i posvećeno… Ovaj sat molitve sada postaje još dragocjeniji u očima Oca Nebeskoga. Onima pak koji prije pristupanja Počasnoj straži nisu imali osobni molitveni red, sat straže pomaže stvoriti ga i ustrajno izvršavati. Za njih to postaje svakodnevno vrijeme molitve, tj. bliskog zajedništva s Presvetim Srcem Isusovim. Ipak, mnogi stražari ne mogu svoj sat straže posvetiti isključivo molitvi. Zato odabiru sat rada koji također postaje molitva, ali u širem smislu riječi. Dužnosti koje su izvršene sabranije, vjernije i s većom ljubavlju nego do sada govore umjesto njih. Stražari tako odgovaraju na Gospodnji poziv: Daj mi, sine moj, srce svoje (Izr 23, 26). Taj se prizor mili Gospodinu jer on poznaje nakane i misli srca, a upravo je srce ono koje moli i kada usne šute.

Sat straže nema propisani obrazac vršenja te ga stoga svaki stražar oblikuje i ispunjava prema poticajima Duha Svetoga. Na taj način sat straže postaje dragocjeni okvir unutar kojega se smjenjuju razne životne situacije. Ponekad su to događaji prema svagdašnjem rasporedu, ponekad događaji koji nas zadese putem. Čak i kada najmanje očekujemo, Isus rado razbija uljuljkanost našega života. Vrijeme s Gospodinom uvijek je prepuno iznenađenja jer On neprestano stvara nove, jedinstvene životne situacije, a nas postavlja za svoje sugraditelje. Sat je straže zato vrijeme koje nas otvara da prepoznamo iznenađenja Srca Isusova i prihvatimo ih kao dar njegove prisne ljubavi.

Sat straže je i sat u Božjoj prisutnosti jer se tu sve dužnosti vrše u prisutnosti Presvetoga Srca Isusova. Njegovim vjernim vršenjem sve se više budi svijest o nadnaravnoj stvarnosti: Božjoj sveprisutnosti, napose onoj Kristova Srca u euharistiji. Ova nas svijest čuva od grijeha, kao što je čuvala i Josipa Egipatskoga koji je rekao: Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga! (Post 39, 9).

Isto je tako u narodu poznata uzrečica: S kim si takav si! Dnevni boravak i prisno prijateljevanje sa Srcem Isusovim utječe na stražare koji mu počinju sve više naličiti jer nastoje biti ponizniji, ljubazniji, revniji, čišći, odaniji Bogu, ukratko: svetiji. Nastojanje oko jedinstva sa Srcem Isusovim  treba našoj okolini otkriti tko je onaj s kim upravo hodimo, drugujemo i radimo. Iz tog razloga sat boravka u Božjoj prisutnosti nije milost samo za stražare, već i za one koji se nalaze u njihovoj prisutnosti. Stražari svojim primjerom drugima pokazuju tko je onaj koji im daje radost, kao i snagu za podnošenje protivština i križeva. Na taj način drugima daju priliku da i sami kušaju plodove ovog divnog sata u Božjoj prisutnosti.

Svakodnevno boraveći jedan sat uz ranjeno Isusovo Srce stražari motre trnje koje ga okružuje, zatim križ, koplje, ranu, krv… Isusove riječi praštanja: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine, pomažu nam oprostiti uvrede koje smo primili, a rana njegova Srca liječi rane našega srca. Sve nam to daje snage da i mi hrabro iznesemo svoj križ do Kalvarije. Sat straže ujedno je zato i škola trpljenja.

O domišljatosti ljubavi poručuju nam mnogi sveci koji su svoje križeve, patnje i boli gledali kao poseban znak ljubavi Onoga koji ih želi združiti sa sobom u muci, a potom i u slavi. Oni su osmislili svoju patnju i domišljatošću ukrali krunu vječne slave. Sada je red na nama! U životu svakoga prisutan je taj gorki kalež kojega mora ispiti unatoč odbojnostima naravi. Svi su stražari ipak iskusili kako je Isusov jaram sladak i da ljubav njegovog Srca može zasladiti i najgorči kalež. Uz Srce se Isusovo najbolje uči radosno trpjeti.

Nije li Isus rekao da će obilno nagraditi i čašu hladne vode danu bližnjemu u njegovo ime? Osim izvanjskih djela milosrđa stražari također vrše i duhovno djelo milosrđa. Kod Presvetog Srca Isusova zagovaraju za svu svoju braću grešnike doprinoseći njihovu vječnom spasenju. Svjesno ili nesvjesno svojim molitvama i žrtvama duhovno hrane i napajaju gladne i žedne, bodre slabe i pridižu pale, donose svjetlo onima što sjede u tami, oslobađaju duhovno zarobljene… Postaju svjetlo i sol diljem svijeta. Tako stražari prikupljaju zasluge za nebo jer nesebično misle na duše otkupljenje Kristovom predragocjenom krvlju. Radosno mogu iščekivati vječnu nagradu budući da se nisu štedjeli u mjeri ljubavi, a pisano je: Mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se! I nadodat će vam se. (Mk 4, 24). Budući da Gospodin obilno nagrađuje djela ljubavi prema bližnjemu, kako li će tek onda biti milostiv prema onima koji svaki dan izdvajaju jedan sat da bi pružili utjehu najvećem Utamničeniku zemlje?

Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu (sv. Ignacije Lojolski). Svrha je, dakle, našega postojanja proslaviti Onoga koji nas je stvorio iz čiste ljubavi. Proslavljajući Božju ljubav pod simbolom Srca najizvrsnije slavimo svoga Stvoritelja! Molitve i žrtve, patnje i radosti, odanost i ljubav… sve to stražari tijekom svoga sata prikazuju na veću slavu Božju! Time priznaju, slave i šire vrhovno kraljevstvo ljubavi Srca Isusova. Nije li za Kralja čast biti okružen podanicima koji revno vojuju za njegovu slavu u dušama te mu se u tom cilju potpuno stavljaju na raspolaganje? Vjerni i odvažni stražari doista su kruna Božjega Srca! Nakon što su na zemlji stražareći okrunili Kralja slave uz krilaticu: Živio Krist Kralj! u nebu će i sami biti ovjenčani uživajući u radosti Gospodara svoga. Što li će nebo biti nego savršena Počasna straža koja će vječno okruživati Presveto Srce Isusovo i pjevati mu pobjedonosnu pjesmu slave?

Isus je rekao: Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac (Iv 4, 23). Sat je straže zato vrijeme kada stražari, bez obzira gdje se fizički nalazili i koju dužnost vršili, duhom borave uz Isusa u Presvetom Oltarskom Sakrametu. Svjesni njegove veličine i svoje malenosti, njegove snage i svoje krhkosti, njegove svemoći i svoje nemoći… klanjaju mu se u istini. To je onaj pravi poklon srca koji traži Stvoritelj srdaca. Tako sat straže posebno pruža priliku za svakodnevno klanjanje onima koji nisu u mogućnosti fizički doći u crkvu i posjetiti našega Gospodina. Bolest ili nemoć, nužne dužnosti i spriječenost… postaju premostiva zapreka za stražare jer mu se klanjaju u duhu i istini.

Isto tako, svaki je četvrtak prilika za sat svete ure klanjanja. Stražari uvijek mogu u duhu bdjeti uz Isusa u Maslinskom vrtu zauzimajući mjesto njegova anđela tješitelja.

U dnevnom susretu s Presvetim Srcem Isusovim, stražari se u njemu ogledaju kao u čistom zrcalu. Nemoguće je ne uočiti kreposti kojima je ono urešeno kao i vrhunac koji treba dosegnuti. U tom nam se zrcalu otkriva istina o stanju duše kao i raskorak koji još treba prijeći na putu prema svetosti. Sat je straže stoga ujedno i poziv na preispitivanje vjernosti i napretka u našoj stražarskoj službi. To je vrijeme svakodnevne duhovne obnove, prilika za nove početke i odluke!