- rođen u aristokratskoj obitelji u blizini Krakova 1845. godine, vrlo mlad ostaje bez roditelja
- godine 1863. sudjeluje u pobuni protivRusa. Ranjen je i zarobljen pa mu je bez anestezije amputirana noga. Uspjeva pobjeći u Belgiju
- kad je bio blizu tridesete, vraća se u svoj rodni kraj te postaje jedan od najslavnijih Poljskih umjetnika (najpoznatije djelo je Ecce Homo)
- ime mu je upisano 1880. godine u registar Počasne straže u Krakovu
- utemeljitelj je Kongregacije braće Trećeg reda Svetog Franje – slugu siromaha (Družba Albertinaca), kao i ženskog ogranka te družbe. Do kraja života otvorio je 21 samostan
- osnovao je pučke kuhinje za siromahe, vrtiće i sirotišta za nezbrinutu djecu, a beskućnicima je pružao krov nad glavom
- umire na Božić 1916. godine u jednom od sirotišta koje je osnovao
- postao je odlučujuća ličnost za sv. Ivana Pavla II. koji u njemu pronalazi duhovnu potporu i primjer odricanja svijeta umjetnosti kako bi se radikalno opredijelio za duhovni poziv u svećenstvo. Kao mlad svećenik, Ivan Pavao II. piše predstavu o sv. Albertu u znak počasti i zahvalnosti za navedenu milost
- sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1983. godine u Krakovu, a zatim 1989. svetim
This event has passed.
